Obilježena 20.godišnjica smrti đurđevačkog slikara Ivana Tomerlina
Muzej Grada Đurđevca u petak, 4. studenoga obilježio je 20.godišnjicu smrti đurđevačkog slikara Ivana Tomerlina rođenog 1920. godine. Za tu prigodu priređena je izložba radova autora slika i skulptura iz obiteljske zbirke i fundusa muzeja. Četrdeset tri rada izloženi u galerijskim prostorima muzeja daju jedan presjek sačuvanih djela koja se danas čuvaju u mnogim galerijama, muzejima i privatnim zbirkama. Svoj dugi umjetnički staž kojemu je bio predan kroz gotovo cijeli život stvorio je mnoga djela s temama vezanim uz život i običaje koji su bili dio njegova okruženja.
U spomen na Ivana Tomerlina i uz izložbu tiskan je i katalog čiji predgovor potpisuju Božica Jelušić i Edita Janković Hapavel, koja je pozdravila u ime Muzeja Grada Đurđevca i gradonačelnika Hrvoja Jančija. U prigodnom dijelu programa nastupio je Andrija Maronić na cimbulama.
S pravom ga, kako navodi Božica Jelušić, možemo smatrati dvostrukim čuvarom sjećanja: u likovnom i narativnom smislu. “Znao je sve bitne događaje u desetljećima obnove i izgradnje zemlje ispričati usmeno, a veliki dio toga i kistom zabilježio.
Na Tomerlinovu primjeru, poticaj i ohrabrenje očituju se u obilnoj produkciji, u prvo vrijeme sa slikama na staklu, a potom u kiparstvu. Sudjelovat će na eminentnim izložbama u široj regiji, posjećivati kiparske kolonije, dobivati nagrade i priznanja. Na vrata mu kucaju slavne ličnosti, poput Yula Brynnera, dok preko radova sakralne tematike dospijeva sve do Vatikana i uglednih europskih galerija. Ipak, on ostaje jednostavan, prizemljen, «zarastao» za svoju podravsku grudu: aktivan je u radu Likovnog udruženja Đurđevac, bavi se restauracijom i izradom oltarnih svetaca, sudjeluje u lokalnim događajima, ilustrira izdanja svoga brata Đuke Tomerlina Picoka, vodi beskonačne razgovore s Miroslavom Dolencom – Dravskim, te u dvorištu svoje kuće postavlja skulpturu konja, šumskog patuljka, pijetla, bilo čega, što će Maričinim hortenzijama i ružama dati lijep rustikalni okvir. On nije osoba koja se zanosi «slavom»: drži do poštenja, poštovanja, pravde.
„Tomerlin“ navodi u predgovoru Edita Janković Hapavel, iako stasao u okruženju naivnih slikara, neopterećen je i ni u kom trenutku ne podliježe utjecaju. Zanimljivo je da je u početku njegova umjetničkog interesa stavljen ljudski lik, što je očito u skulpturalnim ostvarenjima u javnom prostoru, nekad smještenim na „Ledinama“ u Đurđevcu i u dvorištu obiteljskog imanja (ženski i muški lik u seljačkoj nošnji na putu „v gorice“). Kasnije će uz njegov slikarski opus paralelno nastajati brojna kiparska ostvarenja izražena u drvu, namijenjena javnom prostoru ili nadopuni inventara sakralnih objekata (Jaslice, poklonjene đurđevačkoj Crkvi sv. Jurja, 1998., kipovi za kapelice u Budrovcu, Severovcima, Pavlancima i brojni drugi…). Da mu ne manjkaju ideje dokazuje i široki repertoar njegovih skulpturalnih ostvarenja. Brojna su tu i raspela, s prikazom Krista kojeg prikazuje kao čovjeka koji trpi kao i svaki drugi čovjek. I tu možemo pretpostaviti kako je Tomerlin svoju inspiraciju nalazio u brojnim djelima starih majstora.
Njegove teme, teme su svjedočenja i spomen budućim generacijama. Kroz njegove radove koji su dio privatnih zbirki, galerija i muzeja diljem svijeta, utkani su ljubav prema radosti života, prema čovjeku, prema rodnom Đurđevcu. Hvala mu na tome!“
Fotografije ustupio Branko Novosel
