Legenda o Picokima

Uz utvrdu Stari grad u Đurđevcu iz 14. stoljeća vezana je priča, Legenda o Picokima opstala usmenom narodnom predajom temeljena na povijesnim događajima iz vremena osmanskih osvajanja polovicom 16.stoljeća kada je ista vojska nadirući s istoka željela osvojiti što veće područje, pa tako i važnu obrambenu, uporišnu točku – utvrdu Stari grad.
Zahvaljujući lukavstvu jedne starice, na njen prijedlog kapetanu grada, branitelji su iz topa ispalili pjetlića – picoka zbog čega su Osmanlije zaključili da u utvrdi ima hrane u izobilju. Bio je to razlog da prestanu opsadu i krenu dalje, nazvavši žitelje grada Picokima, imenom koje i danas Đurđevčani s ponosom nose.

Najstariji pronađeni zapis o Legendi nalazi se u rukopisu iz 1898. godine pisanom prema Osnovi o sabiranju i proučavanju narodne građe o narodnom životu Antuna Radića. Napisao ga je Tomo Jalžabetić, seljak i političar, pokretač seljačkog zadrugarstva i vođa Hrvatske pučke seljačke stranke u Đurđevcu i Podravini.

Slijedi poduža pjesma iz 1910. godine Adama Gruslinga, učitelja i ravnatelja Više građanske škole u Virju,te zapis o legendi iz 1914. godine učitelja Ante Bursića, a potom 1933. godine spomen u pjesmi Picoki, pučke spisateljice Mare Matočec, koja ističe ključnu ulogu žene u spašavanju utvrđenog grada.
Poznati su i zapisi o Legendi iz 1951. Zvonka Lovrenčevića prema kazivaču Stjepanu Ružiću, te učitelja Andrije Ivančana.
U nedjelju, 16. lipnja 1968. godine u sklopu VI Susreta mladih mladih sjeverozapadne Hrvatske legenda je scenski izvedena na otvorenom podno zidina Starog grada .

Idejni pokretač ovoga scenskog prikaza pod nazivom Napad na Stari grad bio je Ante Peroković, đurđevački učitelj, a scenarij su napisali profesorica Vlasta Tompak i Martin Mihaldinec, tadašnji direktor Narodnog sveučilišta u Đurđevcu. Prikaz režirao je Pavle Mihajlović, koji se tim poslom bavio u mjesnome amaterskom kazalištu. Na osnovu stečenoga iskustva sljedeći scenski prikaz legende prikazan je 1975. godine. Ovi prikazi bili su direktan poticaj osmišljavanju trodnevnog programa manifestacije pod nazivom Legenda o Picokima. U ožujku 1977. Godine zagrebački glumac Drago Bahun i Jura Šaban napisali su scenarij ljetnih priredbi u Đurđevcu pod nazivom Đurđevac: Legenda i ljeto 77. U njemu stoji da bi Đurđevac kao mjesto mogao biti „središte kulturnih i zabavnih manifestacija, pa u krajnjem slučaju i mjesto za rekreaciju i odmor šireg područja jer ima “autorsko pravo” na Legendu o Picokima, očuvan Stari grad i oko njega idealne površine za održavanje spektakularnih priredbi na otvorenom“, i najvažnije, „interes mještana kao izvođača programa i publike“.

Ova ideja doživljava realizaciju 24., 25. i 26. lipnja 1977. godine, a uz glavnu okosnicu programa scensku izvedbu Legende o Picokima program sadrži i niz priredbi od kojih neke postaju dio tradicije: izložba kolača i ručnih radova, povorka aranžiranih kola s prikazom bogate tradicije običaja iz Đurđevca i okolice, likovne izložbe, sportske utakmice, folklorne nastupe i drugo.U njezinom scenskom prikazu izmjenjuju se brojni statisti lokalne zajednice.

Od te godine, održavajući se zadnji vikend u mjesecu lipnju, Legenda poprima različita uprizorenja i prerasta u tradicionalnu kulturno-zabavnu manifestaciju, te je 2007. godine uvrštena na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Godine 2008. dobitnica je prestižnog europskog turističkog priznanja EDEN (European destination of exellence) u Bordeauxu.