IN MEMORIAM LJUBICA MATULEC (1939. – 2024.)
LJUBICA NA POLJANAMA MIRA
Napustila nas je draga LJUBICA MATULEC (1939.) po općem priznanju najveća kiparica Hlebinskog kruga, samouka ali zanatski visoko kompetentna, maštovita, uporna i začuđujuće aktivna do kasnih životnih stvaralačkih godina. Rođena u Podravini (1939.), dio života provela je u Njemačkoj, radeći teške tvorničke poslove, no neki zanos za drugim i drugačijim životom, tinjao je u njoj od mladosti. Susret s Ivanom Lackovićem njenim zavičajnikom i susjedom, presudio je da se usudila pojaviti na jednoj izložbi 1969. godine. Neuobičajeno za „žensku ruku“, nije se primila kista, već kiparskih alata, oblikujući u svim raspoloživim „drvenim komadima“ svoje svjetovne i sakralne motive. Pri tom i nisu presudne dimenzije: od sitnih intimističkih formi, poput portreta i anđela čuvara, visokih po 20 -tak centimetara, do monumentalnih stupova i likova u prirodnoj veličini, radila je Ljubica istom strašću, energijom i sigurnošću.
Nisu joj trebale narudžbe, iako će na kraju biti upamćena upravo po javnim skulpturama, poput likova svetaca u kapelicama i crkvama, ili onih u javnim prostorima, poput Ekološkog Parka mira u Podravskim Sesvetama (Totemski stup posvećen vodi , s Ivanom Peićem), te u kalničkom kraju kod Osnovne škole Kalnik, ili u Jeduševcu, na privatnom posjedu. Najviše je za očuvanje njenog opusa učinio Matija Breljak, smjestivši skulpture u Muzeju grada Preloga, te donekle Općina Kalinovac, koja izlaže skulpture u Galeriji Batinske. U Kalinovcu na javnoj površini stoji nekoliko djela, no najvažniji domet spomeničke skulpture je Ljubičin golemi stup posvećen iseljeništvu, u luci Hamburg, odakle se kretalo prema Americi u doba velike ekonomske krize. Stup broji troznamenkastu brojku likova, rađen je u dvije verzije: kad je prva drvena postava uništena od atmosferilija, na razini kulturne suradnje Hrvatske i Njemačke napravljen je trajni odljev. Građani Hamburga sami su peticijom tražili postavljanje spomenika, na koji su bili navikli i koji zaista svojoj ekspresivnošću budi jake emocije.
Dakle, u tišini svoga doma i „verkštata“, Ljubica je proizvela seriju drvenih „stanovnika mašte“, a svi su nosili pečat skrbi, ljubavi i empatije, stvoreni upravo iz njene velike duše. Pasija Krista dočarana je u orahovu drvu, čije šare podsjećaju na udarce biča, dok su figure majki, patnica i prognanica, ostvarene u hrastu ili jasenu. Likovi su realistički, doslovno „prepisani“ iz seoskog okružja, nježno i brižno izglađeni kiparičinim dlanom i prstima, s vjernim detaljima odjeće, kose, priručnih predmeta. Nikada nije griješila u gestama, tjelesnim proporcijama, plastičkim detaljima. Neke su fizionomije prožete melankolijom, no nema nakaznosti, srdžbe, razornih strasti. To je miran i hipostaziran pokrajinski svijet, u kome je stasala i odrasla jedna fina osobnost, odana „umjetnosti srca“ do posljednjega časa. Nije dočekala izlazak monografije o svom radu, no ona će potvrditi njen značaj u više aspekata.
Bila je gostoljubiva, draga, jednostavna, darežljiva. Blagost je nastanila njene misli i u tom duhu želimo je otpraviti na poljane mira, među cvijeće i drveće, gdje se uvijek najbolje osjećala. Sretni smo što s mom s njom dijelili vrijeme i prijateljstvo, učeći i upijajući životne mudrosti, kakve umjetnost najbrže i najjače posreduje, onim a koji znaju primati i osjećati. Naša zahvalnost ide i preko granice svjetova.
Snivaj u miru, Ljubice naša skromna i draga zauvijek!
Božica Jelušić
izvor fotografija Muzej Grada Đurđevca, arhiva
