„Oživljene“ skulpture iz donacije ILC
Tekst: Edita Janković Hapavel, viša kustosica, ravnateljica Muzeja Grada Đurđevca
Fotografije: Zvjezdana Jembrih, Jure Kokeza
Briga o zaštiti muzejskih predmeta jedna je od zadaća đurđevačkog muzeja, a ona se doista već nekoliko godina za redom provodi na pokretnoj baštini.
U velikoj Donaciji likovnih djela domaćih i inozemnih autora Ivana Lackovića Croate, istaknuto mjesto zauzimaju sakralne skulpture od kojih su neke našle mjesto u izložbenom prostoru potkrovlja utvrde Stari grad.
Među doniranima posebno valja istaknuti grupu od dva anđela koji su nakon konzervatorsko-resturatorskih radova vraćeni ozdravljeni, u punom sjaju i raskoši baroka.
Naime, uz kontinuiranu potporu Ministarstva kulture i medija, te Grada Đurđevca, dio građe sukcesivno se zaštićuje uz provođenje složenih konzervatorsko-resturatorskih zahvata.
Zanimljiva je priča da Lacković Croata za mnoge od njih nije znao gdje su izvorno pripadali, ali je, kada su dospjele do njegova ateljea u Ilirskoj 10 u Zagrebu, svakako želio da ih spasi, iako često nisu bile privlačne oku.
Upravo jedne od njih bile su i skulpture ova dva anđela koja su imala dvije sreće – prvu da su dospjele u ruke samog Lackovića Croate, a drugu da su njegovom donacijom Galeriji Stari grad, odnosno muzeju, na neki način bile spašene od daljnjih „putovanja“. No tu priči zasigurno nije kraj. Umjetnine su često smještene, ili samo bolje reći odložene u neki prostor, koji često i ne zadovoljava osnovne kriterije za njihovo očuvanje i zaštitu. Tu svakako treba voditi brigu o mikroklimatskim uvjetima, dakle temperaturi, vlagi, svjetlosti i mnogim drugim elementima potrebnim za njihovo očuvanje.
Anđeli iz zbirke Lacković bili su doista spremni za pravo liječenje, jer možemo reći da se prema njima pravi restauratori odnose kao prema pravim pacijentima, poput ljudi.
Put njihova ozdravljenja bio je izazov u svakom pogledu, osobito za višu konzervatoricu-resturatoricu za polikromnu drvenu skulpturu, mr. Zvjezdanu Jembrih, koja je na svom dužem putu druženja s ovim skulpturama došla do novih spoznaja. Radi se o doista kvalitenim baroknim drvenim skulpturama koje je trebalo spasiti od daljnjeg propadanja, crvotočine, te doći do izvornih oslika. Ovi anđeli pripadali su najvjerojatnije dijelu nekog retabla na sakralnom baroknom oltaru i odaju ruku vrsnog majstora koji ih je izradio. Njihovu datacija vjerojatno možemo vezati oko polovicu 18. stoljeća. Teško je reći kojoj školi bi pripadali, ali njihova reprezentativnost govori zasigurno i o materijalnom statusu naručitelja. Za sada ostaje nepoznanica gdje su se nalazili, u kojoj sakralnoj građevini. Otvorena su mnoga pitanja o njima, no najvažnije je da su u ovom trenutku ozdravljeni i da žive sada u muzejskom okruženju.
