Sjećanje na prijatelja i suradnika Muzeja gospodina Slavka Čambu
Vijest o smrti našeg dragog prijatelja, suradnika Muzeja Grada Đurđevca, gospodina Slavka Čambe, ostavila nas je zatečenima. Vrijedan i skroman, bio je zaljubljenik i trajni baštinik svog zavičaja, svog Đurđevca.
Prikupiti na hrpu sve ono što nas je povezivalo s njim nemoguće je u ovom trenu. A ta poveznica bila nam je uvijek nit vodilja – svijest o identitetu svog kraja. Prisjetit ćemo se dana 2. srpnja 1999. godine kada je službeno otvorio etnografsku zbirku u sklopu svoje kuće, smještenoj u gospodarskim objektima. Ljubav prema rodnoj grudi, ljubav prema zavičajnosti i očuvanju onog što se mnogima činilo zaboravljeno, pobudilo je u njemu sakupljačku strast predmeta od kojih su mnogi čekali da nestanu u prašini i zaboravu. Sakupio ih je više stotina i znao o svakome priču. Od poljodjelskih predmeta pluga kopača, pluga ogrinjača, ornica, vinogradarskih – preše za grozdje, barila puti, škafa, tradicijskog rukotvorstva – polki, obrisača, starih obrta – užara, klobučara, postolara, kovača, i dr.,mjesto su u njegovoj zbirci našli i glazbeni instrumenti, pa čak i sačuvana pogrebna kola.
Njegov dvor bio je od otvorenja zbirke za javnost mjesto njegova susreta s brojnim učenicima, umirovljenicima i drugim posjetiteljima organiziranim ili pojedinačnim, iz raznih gradova i mjesta koji su uz posjet Galeriji Stari grad obilazili i njegovu zbirku. Na zanimljiv i neposredan način pričao je mladima o predmetima, a kroz njih i o životu kakav je daleko iza nas. Svoj đurđevečki „kaj“ njegovao je kroz pisanu riječ, a đurđevački muzej je u svojoj zvučnoj antologiji uvrstio i njega. Njegova poezija našla je mjesto i u Interpretacijskom centru Picokijade otvorenom 2017. godine.
Njegovo vođenje kroz zavičajnu prošlost je stalo, no put koji je otvorio razgranao se u mnoge na kojima koračaju buduće generacije kojima je ostavljeno u nasljedstvo i na brigu da promiću kulturu i svoj identitet. Preko zbirke gospodina Slavka Čambe to će zasigurno moći.
Hvala mu na bezbrojnim susretima, savjetima i suradnji kojima nas je oplemenio.
Neka mu je vječna slava.
Tekst: Edita Janković Hapavel
A GDE SO?
A gde so moji dragi susedi z vulice?:
Štefina, Petrina, Francina, Ivina,
Miškina, Vincina.
A gde so? Kam so se skrili?
Zakaj se više ne vide,
kak v gorice beže, s traktorom brnče?
Ni po dvoru ne kriče!
Skrili so se, nestali, kak
megla v nebese.
Bili so stari, zdelani, razdrti –
a bili so, fčera, kak železo trdi!
Tuliki, susedi moji dragi!
Autor: Slavko Čamba
Zbirka: Đurđevečki kaj
