U spomen na našeg prijatelja i suradnika Ivana Furdića

U spomen na našeg prijatelja i suradnika Ivana Furdića

Bolna i zatečena vijest o iznenadnoj smrti našeg dragog prijatelja, suradnika Muzeja Grada Đurđevca Ivana Furdića ostavila nas je zatečenima.

Odlazak ovog „obično-neobičnog“ čovjeka kako ga je svojevremeno naslovio Miroslav Dolenec Dravski, ostavit će prazninu, ali i bogatstvo, sjećanje na sve zbog čega je živio i što je najviše u srcu nosio – ljubav prema tradiciji i baštini svog rodnog Đurđevca.

I doista, ta njegova neobičnost izdvojit će ga od ostalih sugrađana, otkrivajujći zaljubljenost u etno-baštinu svog mjesta, izvrsnog majstora u pripremi kolača, maštovito g i vještog crtača mustri za šlinganje, soboslikara i čovjeka koji je sam našlingao i izvezao brojne obrisače, polke, jastučnice, stolnjake i dr.

Njegov likovni dar očitovao se i u kapelici na Malom Kostanju, koju je dao izgraditi 1983. godine kao zagovor Sv. Antunu čiji interijer je sam oslikao geometrijskim, cvjetnim stiliziranim motivima.

Svake godine na Antunovo  vjernici prisustvuju misi ispred kapelice. I njegova kuća u ul. Bana jelačića 125, zadržala je dah prošlosti, koja se očituje u ukrašenim zidovima s mustrama geometrijskog i cvjetnog uzorka, obrisačnicama, postelji s bogato našlinganim jastučnicama i uredno pospremljenom ormaru sa sakupljenim ili nasljeđenim tekstilom od bake.

Uvijek spreman na suradnju i pomoć, iako zadnjih godina teško bolestan, i gotovo nepokretan, do zadnjeg je na svom krevetu našivavao, čitao, kuhao.

Nama u muzeju bio je uvijek dobar izvor informamcija o tradiciji, nošnji, kuhanju i kolačima, a kako je zabilježeno u katalogu njegove izložbe u muzejsko-galerijskim prostorima u periodu od 1984. do 2004. pripremio je 386 svatova, a za razne prigode ispekao više od 1500 torti.

Jednu od njih namijenio je i prošle godine muzeju  i njegovim posjetiteljima za Noć muzeja 2017. godine.

„Još od malih nogu sjeća se …bil sem dosta sam, a trebalo je nekaj prisložiti… skuplal sam recepte, vola me je bilo…cifrati kolače kak i ručni rad…“

Dio tog ozračja prenesen je i u nove muzejske prostore – Interpretacijski centar Picokijada gdje se nalazi u etno kutu foto-tapeta njegovog ormara sa suknjama, podsuknjenkama i ostalim tradicijskim ruhom.

Neizmjerno mu hvala  što je dio te tradicije, brige i štovanja baštine rodnog Đurđevca prenio i na nas.

(Muzej Grada Đurđevca)

 

Fotografije: arhiv Muzeja Grada Đurđevca